Kad smo kod percepcija
,ja sam bio impresioniran pri odlasku kući iz SA.Žurim na autobusku,ulazim u CTS-ovu ''stonogu'',Transliner N318K,kad me neko oslovi s kolega
,ni manje ni više nego naš istaknuti član,moj prijatelj i kolega Kassbohrer,tu je normalno elegancija,profinjenost kakvu i ''gotivim'',naravno stručni časopis 'Kamion i bus'.Bio sam prijatno iznenađen,s tim da smo već razmjenili br.,ali zbog obaveza nismo imali vremena a i lokacije.Razmjenili smo naše vizije,bili smo glasniji od vozačke posade
,povremeno se i jedan od vozača uključio u konverzaciju
,znam samo da je iz Fojnice,mlađi je...a i malo 'živac',inače ga je 'tjerao' poštenski,a ipak je 15-metraš(transliner).Nikad nam put nije bio kraći,a valja izdržat 400km,i bivanje u vozilu sedam sati,uz dvije kraće pauze
Da, imao sam čast da upoznam, pa slobodno mogu reći i svog daljeg komšiju (jer mjesta u kojima živimo su dosta blizu) člana Archy-ja... Kao što kolega već reče, nikad ugodnije putovanje i nikad kraći put iz Sarajeva kući. Sedam sati dogo putovanje za tren prođe kad imaš nekoga ko dijeli ista mišljenja s tobom, i iste stavove. Normalno, glavna tematika je bila autobusna, razgovarali smo o stvarima koje su OK, i o onima koje treba mijenjati. Promatrali smo vozačku posadu, kraj koje je čitavo vrijeme sjedila neka žena i to na suvozačkom sjedištu...
A još uz to, i Transliner nas je oduševio, a šoferi su ga tjerali koliko god je mogao!
Imao je malih problema pri izlasku iz Sarajeva zbog dužine, ali su drugi učesnici u saobraćaju imali razumjevanja pa su mu u nekim raskrsnicama dozvoljavali da "zagrabi" i njihovog dijela ceste
A taj časopis me je zamalo mogao koštati, na kiosku na kojem sam ga kupio bio sam izgubio kartu. Međutim, zahvaljujući dobrom, poznatom i poštenom čistaču Seji, dobio sam svoju kartu natrag...
Sve u svemu, jedva čekam ponovo putovanje kući sa kolegom Archy-jem, još bih volio da se potrefi Man Lions Coach na liniji za Veliku Kladušu, pa da i njega "isprobamo"...
(a ne bih se bunio ni da opet bude Transliner)