Stare slike i JKP GRAS kroz prošlost

[Troler]

Danas sam malo bolje pogledao zadnji kraj 669, i sad mi se čini da mu bivši g.b. nije ni 2008 ni 2009, nego 2003.

Sad pretpostavljam da je bilo ovako:
2001=437
2002=668
2003=669
2004=670
2005=671
2006=672
2007=673
2008=674
2009=675
2010=438
2011=439

[transformers]

Karosa gbr. 610


Izvor : klix.ba/forum

ovo su godinama vozili Ramčo i Dacic Nazif sve dok nisu dosli Neoplani troosovinci tako da je Dacic presao na vozilo 808 koje su do tada vozili Pacara Kasim i Ibrovic Rasim i s njim Nuro Alomerovic koji je vozio 711....

[Troler]

Mislim da su ga na kraju karijere vozili ovi vozači koji su vozili 714, 668 i 673 na 36.

[transformers]

jesu ....nakon sto je Dacic otiso na 808 na vozilu ostali Ramco, Asim i Vjekoslav ....u medjuvremenu vozilo crklo oni uzeli 816 pa potom Ramco otiso u penziju itd itd )

[Troler]

16.08.2009.

Izvor: flickir.com (Doctor of last contact)

[ikar353]

e ova se naradila na liniji grbavica-lukavica-ilidza

[Troler]

Mislim da je 2009 godina.

[Manas]

Halalite ako su bile 








Iz filma Savrseni krug

[MAN Lions coach]

"Prvi maj 1895. godine ulazi u istoriju grada Sarajeva.Tog dana naš grad je slavio još jednu pobjedu tehnike –njegovim ulicama je prošao prvi tramvaj na električni pogon od Stare željezničke stanice do Principovog mosta.
Električni tramvaj u ono vrijeme je tutnjao zapanjujućom brzinom.Bez konja,bez parne lokomotive pružao je neobičnu sliku.
Prvi putnici ulazili su u novo vozilo sa zadovoljstvom,ali i sa strahom.
Nekima se toliko vožnja svidjela da su satima kružili gradom.
U sarajevskom listu “Nada” od 15-og juna 1895. godine u jednom tekstu su izneseni tehnički i drugi podaci o ovoj novini:
”Električna željeznica u Sarajevu dugačka je 5,1km.Struja koja je goni navire debelom žicom iz središnje stanice.Ta je žica u zraku i visi 5,5m nad tračnicama.Na krovu kola imade velika gvozdena poluga (kotva)koja je u vezi sa električnim motorom na dnu kola.Preko toga struja se spaja i okreće točkove pomoću lanaca.
Iz kotača pokreće se struja u električni motor.Sprijeda na ogradi kola stoji vozač i ravna kolima,tijem što diže i spušta sićušnu polugu.”
Ovom nesvakidašnjem događaju prethodio je jedan nimalo manje značajan-izgradnja elektične centrale.Ona je bila smještena na Hisetima ,na mjestu današnje centrale u Gundulićevoj ulici.Centrala je proizvodila energiju na oko 4500 sijalica.Nakon godinu dana rada  električni tramvaj je i pored velike potrošnje električne energije dokazao da je rentabilan.U poslovnim knjigama je tada zabilježeno za period 1895-1896 da je prevezeno 476.009 putnika što u dnevnom iznosi 1304 putnika.
Za ovu godinu dana prihodi su bili 64.167 forinti dok je tramvaj za to vrijeme prešao 104.077km.
Uz to treba napomenuti da je električni tramvaj pored prevoza putnika vršio i prevoz robe.
U prvoj godini postojanja električnog tramvaja vozni park se sastojao od pet motora,osam prikolica i dvije električne lokomotive za teretni saobraćaj."

[dresdener]

Evo odlomka iz knjige koja je u pripremi:

   Početkom 90. godina 19. vijeka, odlučeno je da Sarajevo dobije električni tramvaj i javnu električnu rasvjetu. U ulici Hiseta izgrađena je električna centrala, ustvari mala termoelektrana sa ukupnom ložnom površinom od 150 kvadratnih metara. Ugalj je u elektranu transportovan na tramvajskim šinama, željezničke vagone vukla je od 1. septembra 1895. godine električna lokomotiva, prije toga konji. Elektrana je imala pet kompoudnih parnih kotlova sa kondenzacijom. Snaga tri parnih mašina je bila 190 konjskih snaga, četvrta parna mašina je raspolagala snagom od 500 konjskih snaga. Ukupna snaga svih parnih mašina bila je 1.070 konjskih snaga. Električna struja se proizvodila u 7 dinamo mašina sa ukupnom snagom od 710 kW, prenos snage se desio preko žica i kuplunga. Električni napon za gradski tramvaj je bio 300 V istosmjerne struje, za električnu rasvjetu 110 V istosmjerne struje. Električna mreža javne rasvjete je bila dimenzionirana za 6.500 istovremeno sijajućih sijalica, svaka sa intenzitetom po 16 svjieća. Za nočnu rasvjetu je služilo ukupno 765 instaliranih sijalica i 36 elektrolučnih svjetiljka.

   U četvrtak 11. aprila 1895. godine prvih 5 električnih tramvaja je stiglo u Sarajevo, transportovani su željezničkom prugom iz Bosanskog broda. Tramvaji su bili proizvedeni u firmi Waggonfabrik Johann Weitzer u Grazu i bečka firma Siemens & Halske je isporučila motore te ostalu električnu opremu. Na putu u Sarajevo se u to vrijeme nalazili još 4 tramvaji. Probne vožnje su bile planirane nakon Uskrsa. Sarajevo je bilo četvrti grad tadašnje Austro-Ugarske koji je dobio električni tramvaj.

   Dana 1. maja 1895. godine krenuo je na ulice Sarajeva prvi električni tramvaj od Stare željezničke stanice (preko puta današnjeg hotela Bristol / blizu Socijalnog) obalom Miljacke do Latinske ćuprije. U saobraćaju je bio jedan tramvaj u intervalu od 20 minuta od 6 do 22:20 sati. Prilikom uvođenja električnog tramvaja počinje važiti i novi tarif. Tramvajske linije u Sarajevu podijeljene su u 3 zone:
1. zona: Katolička katedrala – Fabrika duhana (danas Al Shiddi Centar)
2. zona: Latinska ćuprija – Fabrika duhana
3. zona: Fabrika duhana – Željeznička stanica
Vožnja u tramvaju je koštala za osobu i zonu 10 helera. U prodaji su bile također mjesečne karte za odrasle te za đake do 14 godina starosti. U teretnom saobraćaju od Stare željezničke stanice do Gradskog kolodvora (na Trgu oslobođenja) su važile sljedeće tarife: za svakih 100 kg tereta plaćalo se 12–16 helera, prevoz robe i pošiljka sa težinom manjom od 50 kg koštao je 8 helera.

U starom dokumentu o organizaciji saobraćaja piše:
Saobraćaj električnih putničkih vozova održava se do daljnjeg kontinualno od 6 jutarnjih sati do 10,20 večernjih sati. Sa svake krajnje stanice „Gradski kolodvor, Latinska ćuprija i Stara željeznička stanica“ polazi jedan putnički električni voz u intervalu svakih 20 minuta.
Brzina putničkih vozova određena je na dionici
Stara željeznička stanica – Ćemaluša na 8 km za sat,
Ćemaluša – Fabrika duhana na 12 km za sat,
Latinska ćuprija – Fabrika duhana na 16 km za sat,
i Fabrika duhana – Stara željeznička stanica na 16 km za sat,
dakle vožnja traje na dionici
Stara željeznička stanica – Fabrika duhana 8 minuta,
Latinska ćuprija – Fabrika duhana 8 minuta,
i Fabrika duhana – Stara željeznička stanica 7 minuta.
Na skretnicama kod Fabrike duhana čekati će svaki tramvaj 1 minutu dok na drugim stajalištima zaustavljat će se samo na zahtjev, dakle samo kada neki putnik želi ulaziti ili izlaziti.

   Ljudi su se veoma čudili ovoj nevjerovatnoj pojavi – tramvajska kola su vozila bez konja, bez pare, samo preko metalne „trole“ na krovu povezana sa neobičnim sastavom žica u visini 5,5 metara iznad ulica.

   Tramvaji su imali dovoljno snage da voze sa 2 prikolice brzinom sve do 25 km za sat. Ovi tamno-zelenom bojom lakirani tramvaji su bili tehnički standardizirani sa većinom tadašnjih električnih tramvaja u Austro-Ugarskoj. Pored Stare željezničke stanice na Dolac Malti izgrađena je nova remiza i upravna zgrada električnog tramvaja.

   Dana 1. juna 1895. godine, električni tramvaji su počeli saobraćati također na dionici Katolička katedrala – Stara željeznička stanica. U početnoj fazi električnog saobraćaja, kao prikolice su korišteni bivši konjski tramvaji.

   Dana 1. septembra 1895. godine, počela je voziti prva električna teretna lokomotiva, isporučena je od firme Siemens & Halske. Radilo se o prvoj električnoj teretnoj lokomotivi uskog kolosijeka u gradskom saobraćaju na području Austro-Ugarske.

[Troler]

Halalite ako su bile 

Iz filma Savrseni krug

274. Nakon snimanja otišao na remont.

[MAN Lions coach]

dresdenera za Ministra!

Ovaj moj citat je iz knjige 90 godina GSP-a.

[asiklar]

274? Koji sad broj nosi?

[Troler]

Ma on je 2009 otišao na modernizaciju, i sad je to jedan od SATRA kostura koji se ne mogu dovršiti jer je nestalo para, a trebao bi biti 514.

[MAN Lions coach]