Nakon što su se svi utisci sabrali vrijeme je da i ja napišem svoju prvu reportažu sa također svog prvog maturalnog putovanja.
Dana 02.09.2012. godine je polazak, nervoza, nestrpljivost i znatiželja su preovladavale taj dan, a kada sam krenuo ka Zemaljskom muzeju osjećaji su se miješali.
Čekajući 17:00 krajičkom oka sam vidio autobus... (ne autobus, već space shuttle) kako nam se približava. Shvativši da ćemo mi ići sa njim još više sam se obradovao. Neoplan starliner, popularno prozvan "Divni" je otvorio svoja vrata i kada smo se ukrcali mogli smo krenuti.
Prvo zaustavljanje je bilo u Višegradu, tik do "Na Drini ćuprije", nakon 20 minuta odmora nastavili smo dalje i došli smo na granicu sa republikom Srbijom. Nažalost slika iz Srbije nema jer smo i u povratku i odlasku putovali noću. U polusnu stižemo na slijedeće odmorište nadomak Niša. Nakon toga, još malo vožnje i stigosmo u zemlju vječitog sunca-Makedoniju. Iako je autocesta bila porilično loša nismo skoro ni osjetili putovanje zahvaljujući znate komu.......
...Pređosmo mi i Šengensku granicu i doputovasmo u Grčku i to u Solun(Thessaloniki). Grad je predivan, čist i povrh svega priobalski je. Prvo smo obišli "Bijelu kulu" koja je bijela samo izvana, a u unutra, jer je služila kao zatvor, je potpuno crvena, crvena od krvi mučenika i zatvorenika. Pokraj nje je i jedan od najstarijih spomenika u obliku obeliska.
Tako smo šetali ulicama grada..... Posjetili muzej OT (obrambene tehnologije) i ostatke rimske imperije.
Luk.
Put smo nastavili u smijeru Paralije, grčkom odmaralištu gdje smo prespavali jednu noć, slika nisam tamo "pravio", jer se, pravo da vam kažem, nije imalo šta slikati. Malo mjestašce prepuno hotela i privatnih apartmana sa lijepom obalom do koje smo jedva i došli, ali nažalost nisam ponio fotić.
Sutra dan smo sjeli u našu raketu i natsvili dalje. Na granici sa Turskom smo morali izaći, biva tako je pravilo, nakon pašoške kontrole i carine izašli smo iz "Šengena" sa mislima :".... jao odlazimo iz Europe...", ali kada smo shvatli da je u Turskoj još bolje veselju nije bilo kraja. Nakon isrpljujućeg putovanja sa samo par pauza stižemo u Istanbul, grad na dva kontinenta, grad sa 16 milijuna stanovnika, grad sa najpecifičnijom kulturom na svijetu.
No, grad sa 16 milijuna stanovnika ima jedan problem.... Prometni kaos, niko ne poštuje semafore, prometni propisi su tu da bi kršili, pješaci na svakom koraku bez imalo straha prelaze i po 8 traka ispred jurećih automobila. Napokon dođosmo do našeg hotela, smjestismo se i odlučismo da tu noć nećemo "tulumariti" jer smo bajblaže rečeno bili "polumrtvi" od putovanja.
... Buđenje! Polazak je u 10:00, brzinski doručak i još brže oblačenje i mogli smo krenuti u obilazak grada, posljednji obilazak sa "Divnim". Prešli smo preko Ataturkovog mosta u Malu Aziju i tako se i vratili, obišli smo Vidikovac Čamlidu, putovali smo brodom po Bosporu i na kraju otišli na GRAND Bazar ili vam ga Kapali čaršiju. Nakon šopinga "zakačili" smo se za tramvaj i došli do hotela.
Hotel
Pogled na Ataturkov most.
Vidikovac Čamlida
Bospor
Pogled odozdo...
Za one koji su gledali seriju 1001. noć, u ovoj vili je "stanovala" Onurova majka.
A ovdje snimana serija Gumuš
Nakon povratka u hotel i večer slijedio je šou.... Čitav hotel je bio samo za nas, a znate šta to znači u prijevodu......
Alarm na mobitelu zvoni a to znači da je vrijeme za polazak, danas je na programu posjeta Aja sofiji, Plavoj džamiji i Topkapi palati. Naravno sve smo obišli pješice tako da su nam se noge oduzele u povratku. Grandiozne građevine su nas fascinirale, a zelenilo topkapi palate je nas je sve ostavilo bez daha, jo kada smo vidjeli dijamant veličine šake "pali smo sa nogu". Da ne dužim dalje evo i slike:
Hipodrom, plato ispred Plave džamije
Plava džamija, o kojoj mit kaže ovako: arhitekta je od sultana dobio naredbu da napravi džamiju sa zlatnim minaretima ali kada je arhitekt shvatio da će ti minareti propasti, zaigrao je mudru igru da bi se spasio. na turskom zlato je Alt, a broj šest je altn te je tako napravio džamiju sa 6 minareta što se naposlijetku dopalo sultanu.
Pogled iz daljine.
Ulaz u plavu džamiju i enterijer Aja Sofije koja je bila i crkva i džamija, a sada je muzej.
Topkapi palata:
Sutradan smo detaljnije obišli kapali čaršiju i obišli ona mjesta koja smo mi željeli tj. imali smo slobodan dan. Tu noć smo bili i u disko klubu gdje je provod bio nezaboravan.
Četvrti dan je došao, što je nažalost značilo da je vrijeme za polazak bilo blizu. Oko 10:00 smo krenuli u pravcu Bugarske. Nakon prelaska u Europsku uniju, šokirali smo se "kvalitetom" cestovnica koje su u katastrofalno lošem stanju. Rupa do rupe. Nakon "drndanja" došli smo i do Sofije. PAF! Zaustavila nas je policija. Vozilo smo prebrzo, ali nema mjesta na svijetu u kojem papirnati sadržaj plave koverte na funkcioniše. U samom centru grada smješten je naš hotel gdje smo i prespavali tu noć.
Sutradan smo obišli grad, koji je poprilično pust, pa je zato i dobio naziv "Avetinjski grad" Prekrasna arhitektura, čiste ulice i onaj Eurposki "štih" je divan. Ma koliko se daleko nalazili od svojih domova ipak Europa je to....
Sveta Sofija, zaštitnica grada i pravoslavna crkva. Ispod jedna od glavnih avenija u gradu.
U 17:00 je bio polazak i Sofije. Spremni za putovanje nazad krenusmo.
Pređosmo Srbijansku granicu, zatim na par mjesta odmorismo i dođosmo u naš lijepu Bosnu i Hercegovinu, domovinu koju čuvamo u vlastitim srcima. Višegrad, Rogatica, Pale i konačno SARAJEVO, onaj grad koji ima svoju priču, onaj grad koji je nezamjenjiv i na kraju, ali i ne manje bitno onaj grad u kojem si "svoj"
Nadam se da ste uživali i da me nećete "ubiti" zbog kilometarskog posta.
