Imam info da se autobus koji je sinoc krenuo iz V.kladuse pokvario i da jos nisu stigli u Sarajevo, pa eto kad bude informacija vise javicu vam, inace i liniju Za Zenicu su jutros propustili pa sam morao vratiti kartu i cekat dva ipo sata drugi bus.....
Ehh drago mi je što sam našao ovaj tvoj post Dani, pa da mogu objasniti šta se tačno desilo jer sam bio u tom busu.
Eh znači, krenuli smo iz Kladuše sa Skylinerom u ponedjeljak, 25. novembra nešto iza 23:00h. Vozač je bio I.D. koji inače vozi liniju za Kladušu a koji je u Kladuši prije toga proveo tri dana, vikend i ponedjeljak jer je ponedjeljak bio neradni dan. Bila je poprilična gužva što se moglo i očekivati jer je dosta studenata bilo kod kuće za praznike. Već kad smo krenuli iz Kladuše, počeo je da pada snijeg, prvi ove zime. Malo zbog gužve u busu, malo zbog toga što je bio samo jedan vozač koji je trebao sve karte pokupiti, malo zbog vremenskih uslova, u bihać smo stigli oko 01:00h, umjesto u 00:30h, znači već pola sata kašnjenja.
U Bihaću se autobus napunio do kraja, i bilo je još viška desetak putnika. Tu se desio mali incident čak i manji fizički dodir između vozača i jednog roditelja koji je bio bijesan što je platio kartu a dijete će mu morati stajati do Sarajeva. Naravno, treba ga i razumjeti, ali nije vozač taj koji je prodao deset karata više, znajući da je autobus već pun. Znači tu su zakazali ovi što rade na stanici i prodaju karte. Problem je mogao biti izbjegnut i da je Mix kao kooperant poslao jedan autobus u ispomoć, jer ipak 85 putnika je dovoljan broj za dva autobusa. Znači i saradnja između Mixa i CTS-a je zakazala.
Nakon nekih pola sata, krenuli smo iz Bihaća. snije je već bio prekrio cestu. Pravi problemi su počeli kada smo se počelipenjati uz Ripački klanac, nedaleko od Bihaća. Odmah smo počeli proklizivati, i ubrzo smo toliko usporili da bi čak i pješak bio brži od nas. Bilo je poprilično frustrirajuće kretati se brzinom puža, autobus prepun, a dodati tome je i onaj stari problem kod dvospratnih autobusa, na jednom spratu prehladno, na drugom prevruće.
Nakon nekog vremena, odjednom se pojavila policija (tek kasnije sam saznao od vozača da je neka žena iz autobusa zvala policiju). Tad smo morali stati. bio sam na drugom spratu tako da nisam baš najbolje upućen šta se sve tada dešavalo, dosta ovoga što pišem sam saznao od istog tog vozača s kojim sam se kasnije nekoliko puta vozio na mojim putovanjima kući.
Neki putnici su odmah odustali, problem je bio samo naći njihove torbe među stotinu drugih natrpanih u bunker autobusa. Navodno je i neka žena vodila dijete na operaciju, pa je morala uzeti taxi, mada nisam puno u to upućen. I ja sam na par minuta izašao, i maksuz otišao zavukao prste u šare pogonskih guma. Bile su duboke samo nekoliko milimetara. Puhala je strašna bura i mećava, tako da nije bilo nikome lahko, ni nama što smo se kuhali unutra, ni onima koji su bili vani. Pročulo se da autobus nema ni lanaca (kasnije sam od vozača saznao da su lanci bili u busu, samo ostavljeni negdje ispod neke stepenice u nekakav pretinac, za kojeg taj vozač nije ni znao, a vozač koji duži taj autobus nije se javljao na telefon.
Nakon nekog vremena naišla je ralica tako da smo koji kilometar krenuli za njom, ali snijeg je bio toliko gust da je ubrzo nakon prolaska ralice napadalo novih par centimetara tako da smo opet kretali se brzinom puža. Nekoliko sati je bilo potrebno da jedan radnik Mixa donese lance (znači opet problem u saradnji između Mixa i CTS-a lanci su mogli biti doneseni za puno kraće vrijeme).
Dok je vozač stavio lance, prošlo je još neko vrijeme. Oko 3-4 sata ujutro pridružio nam se drugi vozač koji je došao sa linijom Sarajevo - Bihać, a koji je trebao vjerovatno ući u Vakufu na pauzi. Znači sa Ripačkog klanca smo krenuli tek oko 5 sati ujutro kad smo trebali biti negdje oko zeničke petlje.
Sljedeći problem za koji sam saznao tek kasnije od vozača desio se kada smo stali na jednoj benziskoj u Petrovcu, kada je jednoj djevojci pozlilo i srušila se. Tu smo još oko sat vremena izgubili. Uslovi na cesti su bili nikakvi ali je sa lancima išlo kako - tako.
Koliko sam mogao primjetiti, lance su skinuli tek nekad u Jajcu. Pred nama je boš bio Komar, i pribojavao sam se da bi i tu mogli imati problema ali sreća pa je sa ove strane do Vakufa gdje se penjemo na cesti bilo manje snijega nego na onoj do Travnika gdje se spuštamo. Ishod svega je ukupno sedmosatno kašnjenje, u Sarajevo smo stigli tek u utorak oko pola dva poslijepodne, znači putovanje je trajalo 14,5 sati, duplo duže nego inače.
Razgovarao sam kasnije sa vozačem I.D. koji i nije najveći krivac za sve ovo, a koji je dao stvarno nadljudske napore tokom ovog putovanja. Kad nije tad poludio, neće valjda ni poslije.
Što se tiče CTS-a, rekao bih da je ovo veliki udarac i veliki kiks za njih i njihovu reputaciju. Poslati autobus sa ćelavim gumama na liniju dugu skoro 400 km, a deset dana poslije početka obaveznog posjedovanja zimske opreme, nije nimalo pametno, i hvala Bogu pa smo svi živi i zdravi došli u Sarajevo. Mogle su se desiti mnogo gore i katastrofalne stvari. Zamislite samo da je autobus na Ripačkom klancu krenuo unazad, ko bi ga zaustavio??
Naravno, još jednom se pokazalo da troosovinci nisu baš dobri na snijegu, jer prateća osovina "podiže" autobus i smanjuje pritisak na pogonsku osovinu. Vozač mi je rekao da bi nekako uzašao uz klanac da je malo ispirio prateću usovinu, ali ga je potpuno izbacio iz takta onaj čovjek iz Bihaća što ga je napao i uhvatio za rame.
Nekoliko dana poslije ovoga, kod Jajca je sletio jedan njihov MAN troosovinac na noćnoj liniji Bihać - Sarajevo, isto snijeg, isto problem troosovinaca, a moguće isto i slabe gume.. Eto "ukratko" od mene kako sam doživio svo ovu situaciju..
Sreca pa tu liniju koja je poprilično zahtjevna "drži" I.D. koji je vrhunski vozač iako ponekada neozbiljan ali zasigurno majstor za volanom. Kad su 97 došli Citylineri Ibro je zadužio jednog ali zbog dugog jezika i neznanja da podilazi šefovima bio je non stop na ledu....