Papuk u svom podnožju oblikuje izlomljen i naboran krajolik pun uvala i udolina. Ideja da se jedna od tih udolina pregradi branom i napuni planinskom vodom zaživjela je šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pred očima Orahovice, tu ispod Ružice grada, te kamene čitanke prošlosti, ruševine golemog drevnog grada, udomilo se orahovačko umjetno jezero.
Orahovačko jezero tako je godinama primalo svoje goste. Svakog ranog proljeća čišćeno je dno jezera, a pred sezonu kupanja temeljito je uređivana njegova obala. To su uglavnom bile sve radnje oko njegova održavanja. Površinske vode, posebice za vrijeme ljetnih pljuskova, izravno su se slijevale u jezero onečišćavajući ga erozivnim površinskim materijalom.
Sustav odvodnje godinama nije održavan. Svojom nepredvidivom snagom voda je učinila svoje. Postupno si je napravila put, nasip je popustio, brana puknula i voda iz jezera istekla je u nepovrat.
Ta je havarija 2005. godine bila prekretnica za sudbinu orahovačkog jezera. I te kako se puno sredstava uložilo u njegovu obnovu. Ugrađen je novi suvremeni sustav odvodnje. S dna jezera izvađeno je oko 140 kubika mulja. Uređeno je dno jezera. Isto tako zamijenjeni su cjevovodi za dotok vode. Obala jezera utvrđena je zidom s kamenom oblogom u betonu. Na taj način površinske vode usmjerene su sustavom odvodnje pokraj jezera i više se ne slijevaju u njega.
Kupači i izletnici prepoznali su sve prednosti novouređenog prostora i pohrlili na orahovačko jezero. Prošle godine jezero je posjetilo oko 200.000 gostiju. Svaki od posjetitelja nađe svoj sadržaj
Ružica grad spada među najveće srednjovjekovne utvrđene gradove u predjelima sjeverne Hrvatske. Na 374. metra nadmorske visine, njene zidine šire se na prostoru od oko 8.000 m2.
Izgrađena u neko neodređeno vrijeme bez imena njezinog vrsnog tvorca i graditelja. Ma tko on bio, znalački je odabrao mjesto i način gradnje. Ostaje tajna kako je graditelj na vrh brda dovlačio velike kamene blokove, čime su ih klesali, kakvim su se sredstvima služili da sagrade tvrđavu koja će odoljeti i neprijatelju i vremenu. Pretpostavlja se da je sigurno vrijeme postojanja prije 1220. godine, a potom, shodno vremenu i potrebama, tragove ostavlja njena dogradnja u službi pojedine povijesne epohe.
Ljepotu podpapučke planinske livade na nadmorskoj visini 475 m, okruženoj stoljetnim bukovim šumama i brojnim prirodnim ljepotama, bučnim izvorom Jankovačkog potoka koji se uljeva u tri prekrasna modro zelena jezera koja se u nastavku preko stijena obrušavaju poznatim vodopadom Skakavac te zajedno s potokom Kovačicom čine kanjon jedinstven u Slavoniji
Tijekom 18. st. na području Jankovca postojala je tvornica stakla u kojoj su radili njemački staklari, o čemu danas svjedoče ostaci nadgrobnih spomenika. Tvornica je bila poznata pod imenom „Staklana na Skakavcu“, a prestala je s radom kad su se iscrpile zalihe drva potrebne za dobivanje čađi.
