Klasika... Ili ipak ne.. Od svoje druge godine putujem na more svake godine - ni manje ni više nego busom... U početku Setrom serije 200, do neke 2005. godine. U polasku sam se stalno divio vozačima jer, zamislite, znaju čitav put do mora napamet.
A u povratku, posebno tih godina, 2004-5. mi je u sjećanju ostao onaj tipični zvuk motora kad se penjala od Jablanice prema Prozoru, a kasnije, uz Makljen prema Gornjem Vakufu! Kao što rekoh, Setra serije 200... Najčešće 215 HD... Što sam se tad osjećao tako čudno - ni ja ne znam. 3. brzina, uzbrdo. Posebno onaj zvuk kad iz četvrte vraća u treću, ili kad na serpentinama vraća u drugu.
Onda sam 2009. godine išao autom i put sam naučio napamet... 2010. sam išao autom a vraćao se busom, Smiljićevim Eurolinerom. Od tada su mi Neoplanovi modeli prirasli srcu. 2011. godine sam išao i vraćao se autom. 2012. godine sam definitivno skontao da sam zavolio buseve, vožnju, putovanja, puteve idr., pa sam odlučio da na more i idem i vraćam se busom. Kao što sam negdje ranije napisao, u autobusu mi je u zadnje vrijeme omiljeno mjesto prva desna dva, znači iznad suvozača. Ne iznad vozača jer tad nemam dobar pregled na IT.
To se odnosi na duže relacije. Ako ima mjesta - sjednem. Ako nema - izmislim da povraćam u putu.
U većini slučajeva mi uspije, kao što mi je to uspjelo i 2010. i ove godine kada sam IŠAO na more, kotorskim Lazarom. Ali sjećam se dana 29. jula, 2012. kada sam cijeli put bio tužan. Čak sam dio puta i preplak'o. (Eto šta vam je ljubav.
) Za to je zaslužan vozač AP BL koji me je vraćao iz HN. Dobio sam sjedište br. 21. A šta mislite, jesu li oni baba i đed na trici i četvorci pratili put kao što bih ja pratio?! Dan koji sam zamišljao da mi bude najbolji - ispao je najgori. Ali ajde, ispalo je tako kako je ispalo, neću sad dizat' bus na noge, dobro... Skontaće on da je pogriješio kad jednog dana budemo kolege.
Da nastavim, kum mi je dugo radio kao vozač ali je rano otišao u penziju tako da... Eh sada, otprilike 80 do 90 % vozača mi kažu da je to loš posao, mala plata, velika odgovornost, kičma, ali svejedno... Po pitanju toga ja sam trdoglav...
Znači buseve sam zavolio putujući duge relacije u njima, šta drugo da kažem, biću vozač, iako sam do sada možda tri puta sjeo za volan auta, isto toliko i autobusa, ali autobusa samo po parkingu... Normalno kada su moji roditelji malo bojažljivi po pitanju toga. A i oni sami se ne slažu da budem vozač... Ni ne vole što toliko volim autobuse...
Za forum sam saznao ovako: kad god tražim nekog prevoznika, ukucam ime tog prevoznika na google. Izbaci mi ime pa onda "bhbus.net" rekoh ajde da vidim šta je to... A od jeseni 2011. godine sam intezivno krenuo slikati buseve, i to prvo buseve Laste BG, za jednog druga koji je veliki fan Laste. I tako se na AS nađe koji Neoplan, Man Lion's, Setra 300, 400... A na velikom odmoru "izletim" do jednog parkinga, u blizini moje škole i tvrđave Kastel, pa i tu bude turista i buseva sa vanrednih vožnji, posebno u proljeće... I eto, polako postavljam. A kad već često idem prema Laktašima biciklom, skoknem do AS BL; nalazi se 200 metara od mog pravca (pošto iz mog naselja samo izađem na istočni tranzit i do Laktaša idem samo pravo). Znači samo skrenem malo do AS, uslikam par krševa i spejs šatlova
i na svoj pravac.