Slike voznog osoblja i ostali koji su stvarali "Trans Turist" Tuzla

[Stari Djed Aljo]

Ovdje na ovom forumu hoću u slici i riječi da prikažem sve one velike patriote koji su kroz svoj životni radni vijek stvarali sve ovo što je danas "Trans Turist" Tuzla. Nosili su veliki teret i odgovornost na svojim plećima, u vrlo teškim uslovima rada. Radili su zajedničkim snagama djeleći dobro i zlo, bila je to multinacionalna organizacija gdje su svi bili kao braća i sestre i niko nikome nije smetao, jednom riječju jedna nacija. Svi oni su zaslužili da se ovdje prikažu njihove slike i tekstovi o njima, tako na neki način da se zahvalim svima koje sam poznavao i radio sa njima a ujedno da odam počast onima koji više nisu živi (neka im je rahmet duši i laka zemlja). Ja posjedujem slike samo od pojedini, pa molim posjetitelje ovog foruma da nam pomognu ako imaju sliku ili neki tekst, priču i slično da objave ovdje, tako dabi svi bili tu uključeni. Hvala svima

[Stari Djed Aljo]

Salih Mujezinović (Mudri) jedan od stari vozača bio je poštovan i cjenjen , nadimak "Mudri" dobio je zato što je bio mudar i vrlo dobar vozač. Volio je da se šali sa kolegama, otišao je u penziju, umro je ali njegov lik je ostao među nama.

[tomo]

Vrlo inspirativno otvorena tema Samo nastavite 

[Almir]

Zar ova tema vec nije bila otvorena ?

[Stari Djed Aljo]

IBRO HASIĆ dugogodišnji vozač autobusa "Međugradskog saobraćaja, otišao je u penziju sa 51. godinom života. Računajući beneficije, Ibro je sakupio 40. godina i nekoliko mjeseci staža.
Zanat  je počeo učiti 1946. u Križanovoj radionici. Odmah po završenom zanatu položio je vozački. Pošto nije imao dovoljan broj godina vozio je sa specijalnim odobrenjem. U sadašnju radnu organizaciju došao je 1954. godine. Od tada pa do penzionisanja bio je na Međugradskim autobusima.
U svom radnom vijeku prevalio je četiri-pet milijona kilometara, prevezao hiljade putnika na različitim relacijama, po raznim zemljama, u različitim prilikama i vremenima. Od autobusa koje je vozijo naj više su mu se u sjećanje urezali "bising" i " Magirus", kojeg je vozio do poslednjeg dana.
Ibro priča - Doživio sam mnogobrojne zgode i nezgode na putu. istina više je bilo prijatni trenutaka. Uvijek ću se sjetiti turneje sa Trogirskim ansamblom i klapom, kada sam u dva navrata sa njima obišao desetak zemalja na višednevnim turnejama. Zahvaljujući životnom pozivu obišao sam skoro cijelu Evropu. Bliski istok i druge krajeve svijeta. U nekim zemljama sam bio više puta.
- Vozio sam turističku grupu u junu 1967. godine na Bliski istok , nekoliko časova prije napada mi smo napustili Jerusalim. Da smo kojim slučajem ostali malo duže ko zna štabi se desilo. To mi je ostalo posebno u sjećanju i kad mi naum padne šta je se sve moglo dogoditi jeza me prođe.
Dobio je Ibro Hasić deset priznanja  od osnovne radne organizacije  i društveni institucija, a odlikovan je i Ordenom što mu je posebno draga uspomena. Poslednju vožnju je obavio za Štutgart i 22. decembra 1985. godine predao ključeve od autobusa otišao na godišnji odmor i poslije odmora otišao je u penziju 1986. godine. Ibro je i danas dobrog zdravlja i hoda Tuzlanskim ulicama.

[The_Dubster]

Zar ova tema vec nije bila otvorena ?

bila i bilo nekih administrativnih poteškoća al sad je sve ok i nastavljamo gdje smo stali

Aljo svaka čast za temu, red je da se spomenu "pioniri" preduzeća!

[Stari Djed Aljo]

HASAN ČEJVAN  rodom iz Koraja kod Čeliča, bio je vozač u GSP-u Tuzla a poslije prelazi u Međugradski saobraćaj. Živio je u Koraju  i po rasporedu je držao redovne linije: Tuzla-Brčko-Bjeljina-Beograd-Janja i spavao jednu noć u Janji kod Bijeljine a drugu noć po povratku išao bi na liniju Tuzla-Koraj kući na spavanje. Bio je dobar vozač i dobivao je mnoge nagrade i pohvale kako od preduzeća tako i od mnogi osiguravajući kuća i TAM Maribor. Jedini je on vozač  u preduzeću koji je imao kištru punu halata, dvije dizalice i dvije rezervne gume. Njegov autobus je uvijek bio čist i izglancan. Putnici su ga jako poštovali i voljeli na njegovim linijama. Putnika nije nikada ostavljao i primao je koliko je moglo stati u hodnik. Otišao je u penziju sa punim radnim stažom, nakon nekoliko godina razbolio se i umro  u rodnom Koraju.
Jedna priča o Hasanu Čejvanu: Došao je sa linije iz Beograda na autobusku stanicu Tuzla i kada su putnici i kondukter napustili autobus, Hasan je kao i obično prošao kroz autobus da složi zavjese i vidi da putnici nisu slučajno napravili kakve štete .Pored jednog sjedišta našao je obješenu žensku tašnu jer takve pojave nisu rijetke, uzeo je tašnu i objesio na vješalicu iza vozačkog sjedišta misleći da će neko doći odmah i tražiti. Dva dana je vozio tašnu a niko nije tražio.Kada je se vratio narednog dana iz Koraja otvori tašnu ne
Bi li pronašao dokumentaciju iz koje bi saznao koje vlasnik izgubljene tašne. Kada  je otvorijo imao je šta vidjeti, u njoj je bilo nakita u vrijednosti oko 150.000 tadašnji dinara, uplašio se i tašnu odnijo kod rukovodioca Rešada Jaganjca da se utvrdi šta u njoj ima. Međutim i on se uplašio. Rekao je Hasanu nosi to iz moje kancelarije tada je naišao Karlo Rapeliofer i rekao da je jedna djevojka tražila neku tašnu. Tako su se svi riješili belaja, a poštenje je bilo glavna strana Hasana Čejvana.

[Stari Djed Aljo]

HIDAJET BEKTIĆ Visokokvalifikovani vozač OOUR-a  „Međugradskog saobraćaja“ Tuzla. Prevalio je preko milion kilometara i prevezao desetine miliona putnika. Nikada nije imao ozbiljnijeg udesa, uvijek je bio disciplinovan vozač. Dobar je i majstor, a to potvrđuje nekoliko diploma od proizvođača vozila, nagrade od kolektiva, osiguravajući zavoda i slično. Primjernim radom i ponašanjem zaslužio je povjerenje u kolektivu pa je u nekoliko navrata bio biran samoupravne organe i organizacije. Autobus kojim je upravljao Hidajet uvijek je bio pun i često se zaustavljao po želji putnika, bilo da želi ući ili izaći. Zbog  toga su ga mnogobrojni putnici cijenili. Autobus bi zaustavljao na svim registrovanim stajalištima bila to za prigradske ili međugradske linije, za njega je putnik bio najvažniji i uvijek je izlazio u susret. Ko takav odnos ima prema putniku ostvarivaće dobre rezultate poslovanja, i čekaće ga i drugi put. Dugo je vozio autobus do samog odlaska u penziju na međugradskim linijama i ostao u kolektivu i ako je bilo teški vremena, kada je se radilo bez voznog reda i mnogi otišli iz kolektiva. Volio je svoj posao i nije mu bilo ništa teško, bilo je svakakvi vremena, mogao je i otići, ali kolo sreće se okreće, čas je dobar ovaj, čas onaj kolektiv i nije se htio seljakati. Uvijek je govorio da je za kolektiv veoma bitno stimulisati radnike i uspjeh nikada ne izostaje.
Doživio je mnogo lijepi uspomena vozeći autobus širom bivše Jugoslavije i Evrope. Obišao mnoge gradove i krajeve, upoznao mnoga istoriska i kulturna obilježja, i uvijek je govorio kada bi ponovo bio mlad, opet bi se posvetio vozačkom pozivu.

[The_Dubster]

Mislim da bi ovo moglo ovdje, jer se radi o čovjeku koji zaslužuje veliko poštovanje zbog svog djela. Članak je iz 1966.
,

Aljo, jesi možda poznavao ovog voača?

[Stari Djed Aljo]

Mislim da bi ovo moglo ovdje, jer se radi o čovjeku koji zaslužuje veliko poštovanje zbog svog djela. Članak je iz 1966.


Aljo, jesi možda poznavao ovog voača?

Ja sam čuo kako su pričali o tom vozaču ali ga nažalost nisam upoznao. To je bio vozač među onima koji su stvarali firmu poslije drugog svetskog rata, odnosno pionir današnjeg "Trans Turista". Ovo što si objavio vrijedi zlata, jer se uklapa u sve ove priče kakvi su to bili vozači, pošteni i koji su cijenili putnika i poštovali.

[The_Dubster]

Drago mi je da sam pridonio temi.

[Stari Djed Aljo]

Drago mi je da sam pridonio temi.

Svaka čast  ova tema tek treba da se proširi

[Stari Djed Aljo]

SULJO HUSIĆ-FILOTA  Rođen 27.02.1936. godine u mjestu Mahala kod Kalesije. Radio  u preduzeću „Tehnika“ u Tuzli, 1966. godine prelazi u „Autoprevoz“ Tuzla kao vozač autobusa, prevalio je mnogo kilometara i obišao mnoge države kako u Evropi tako i Aziji.
Vozeći na liniji Sarajevo-Tuzla 1983. godine sa autobusom Magirus TZ 561-18 u mjestu Krivajevići kod Nišića zbog sniježnog i klizavog puta autobus je počeo da klizi niz brdo u autobusu je bilo 52. putnika i kondukter. Sa jedne i druge strane puta je bila velika provalija ali na jednom mjestu sa njegove lijeve strane prostirala se kamena stijena u dužini deset metara. Kada je vidio da se autobus nemože zaustaviti u jednom trenutku je upozorio putnike da se dobro drže za sjedišta i riješio svojom prednjom levom stranom da udari u stijenu i reskira svoj život da bi spasio putnike. Tako je prilikom udara autobus zaustavio ali je on ostao nabijen između sjedišta i lima gdje je 
zadobio više preloma noge i tako spasio putnike, da je samo prošao tu stijenu autobus bi se prevrnuo u duboku provaliju gdje bi bilo mnogo žrtava. Poslije dužeg vremena se oporavio i ponovo počeo voziti sve do penzije. Danas ima 76. godina starosti dobro se oseća i živi u Tuzli.

[Stari Djed Aljo]

ĐORĐO KOJIĆ jedan od stare elite vozača, vozio je redovnu liniju sve do odlaska u penziju Tuzla-Brčko-Bijeljina. Živio je u Bjeljini  dali je još živ nemam nikakvi podataka.

[Stari Djed Aljo]

Mislim da bi ovo moglo ovdje, jer se radi o čovjeku koji zaslužuje veliko poštovanje zbog svog djela. Članak je iz 1966.


Aljo, jesi možda poznavao ovog voača?

Ja sam čuo kako su pričali o tom vozaču ali ga nažalost nisam upoznao. To je bio vozač među onima koji su stvarali firmu poslije drugog svetskog rata, odnosno pionir današnjeg "Trans Turista". Ovo što si objavio vrijedi zlata, jer se uklapa u sve ove priče kakvi su to bili vozači, pošteni i koji su cijenili putnika i poštovali.

Ja se izvinjavam napravio sam veliku grešku koju hoću da ispravim, ja sam Ahmeta Žunića zamjenio za jednog drugog vozača. Međutim Ahmet Žunić je jedan od pionira firme, Bio je vozač, jedno vrijeme je obavljao dužnost šefa linijske kontrole, otišao je u penziju i predsednik je Udruženja Vozača i Mehaničara općine Tuzla. Neznam tačno ali mislim da je još živ. Evo slike Ahmeta Žunića iz mladi dana kada je vozio autobus.