Centrotrans - kroz historiju

[MAN Lions coach]

CTS-ov depo na gore navedenim slikama (imao ga je od svog osnivanja sve do izgradnje Bačića) je sada GRAS-ov minibuski depo.

[The_Dubster]

CTS-ov depo na gore navedenim slikama (imao ga je od svog osnivanja sve do izgradnje Bačića) je sada GRAS-ov minibuski depo.

e to nisam znao, a baš sam se pitao gdje je to u Velešićima. Znači to je to...

Kad je GRAS uselio tu i jel to kupio od CTSa il...?

[MAN Lions coach]

Depo je kao gradska lokacija dodijeljen Grasu odmah nakon iseljenja CTS-a.

[The_Dubster]

Evo u kakvom je stanji glavna AS zatečena 1995.

[The_Dubster]

Eh evo jedan također zanimljiv dokumenat. Naravno autobusima se nikad nije ušlo u trag nit su kad vraćeni...


i još koja slika iz Autobaze Stup

[The_Dubster]

PRIČE IZ CENTROTRANSA I
Spašavanje autobusa
Početak rata je mnoge autobse i vozno osoblje CTSa zatekao na prostorima koji su bili zahvaćeni ratnim dejstvima. Tokom agresije na BiH, veliki broj radnika je svoje živote stavljao na kocku kako bi spasili autobuse ili drugu imovinu CTSa. Iduća tri primjera su izdvojena, kako bi se pokazala požrtvovanost uposlenika u želji za očuvanjem imoveine ove kompanije.
Pojedini uposlenici zajedno sa članovima porodice, uslijed granatiranja sela, morali su hitno napustiti svoje domove. Mnogi, spašavajući živote svojih najbližih, nisu bili u prilici da iz svojih domova ponesu ni najnužnije stvari. Tako su i autobusi CTSa ostajali na "ničijoj zemlji".


Balvani u zaštiti autobusa
Sredinom 1992. godine, jedan autobus marke Dubrava 1428, turističke izvedbe, zatečen je na širem području mjesta Bakići. Uzimajući u obzir da je prostor ovog mjesta bio zahvaćen ratnim dejstvima, vozač autobusa Sifet Bolić, sa nekoliko svojih sumještana, pod okriljem noći uspio je autobus prebaciti u mjesto Orlja koje se nalazi 12 km udaljeno od Olova. Imajući u vidu da je i ovo područje bilo zahvaćeno  granatiranjem, Bolić je velikom količinom balvana uspio zaštiti autobus i spasiti ga od razaranja. Nakon dvije godine, 1994., ovaj autobus je šumskim putevima prebačen u Visoko. Uzimajući u obzir da je ovo bio najkvalitetniji autobus u voznom parku, može se procijeniti koliki značaj je imao za opstanak CTSa.


Viseći autobus
Stalna proširenja područja zahvaćenim ratnim dejstvima zahtijevala su od rukovodstva i uposlenika CTSa korištenje alternativnih i često neuslovnih puteva. Tako je krajem 1993. godine, uslijed oružanih sukoba Armije BiH i HVO-a, CTS u održavanju prijevoza putnika koristio šumski put između Bilalovca i Visokog. Širina ovog puta skoro da nigdje nije prelazila dva metra. Iznimno blatnjav i uzak put, sredinom novembra 1993. godine, prouzrokovao je skliznuće autobusa. Zahvaljujući prisebnosti vozača, putnici su uspjeli izaći na prednja vrata, a zadnji dio busa ostao je da visi iznad provalije duboke preko 100 metara. Također prednji dio autobusa pripriječio je put koji je bio jedina komunikacije između Fojnice i Visokog i dalje prema Sarajevu. Ovo je značilo da niti jedno vozilo nije moglo proći prema Visokom ili Fojnici, što je stvorilo nezadovoljstvo ostalih vozača kamiona. Pojedinci su tražili i da se autobus gurne u provaliju.
Uzimajući u obzir da je ovaj autobus bio jedini kojim je obavljan prijevoz putnika između gradova na slobodnim teritorijama, to su radnici CTSa na sve načine pokušavali isti i spasiti. Da bi se autobus zadržao na ivici provalije pomoću čelične sajle, vezan je za jedno drvo, a nakon toga, uz pomoć tri teretna kamiona, trebalo je isti vratiti na put. Međutim, da bi to i ostvarili, neophodno je bilo da prije toga vozač uđe u autobus. Samo zahvaljujući Prohić Mirsadu, uposleniku CTSa, koji je rizikujući svoj život uskočio u autobus, isti je i spašen uz pomoć više kamiona koji su ga izvukli iz provalije. Obezbijeđen je nastavak rada i opstanak ove kompanije na slobodnim teritorijama.


Kroz nanose snijega do tri autobusa
Primjer požrtvovanosti uposlenika u spaavanju autobusa je i primjer izvlačenja tri autobusa sa teritorije "ničije zemlje" na prostoru Crne Rijeke iznad Ilijaša. Naime, na prostoru ovog naselja uslijed granatiranja i puščane paljbe svi stanovnici su morali napustiti svoje domove. Tom prilikom na ovom prostoru su ostala tri autobusa, dva međugradska i jedan prigradski, CTSa. Isti su na prostoru "ničije zemlje" ostali od aprila 1992. do marta 1993.
Imajući u vidu da su autobusi bili prijeko potrebni za prijevoz putnika, odlušeno je da se organizira akcija izvlačenja autobusa sa ovog prostora i da se prebace prema Varešu. U tu svrhu angažiran je bager, koji je prvo korz velike nanose snijega morao probiti put prema autobusima. Uposlenici CTSa Imamović Hamdo, Alijagić Dževdo, Kerla Ibrahim, Zukić Mirsad i Zukić Halil, pod okriljem noći i pod granatiranjem probili su put do autobusa i nakon toga, jedan po jedan odšlepali do dijela teritorije koji nije bio pod dejstvom granatiranja. Autobusi su prebačeni u RJ Visko, gdje su  nakon potrebnih popravki stavljeni u funkciju prijevoza putnika.


RTV Dom - spas za autobuse
Početkom aprila 1992. godine CTS je kupio novi suvremeni turistički autobus marke Sanos 515 sa mercedesovima agregatima. Autobus je dovezen u Sarajevo, ali zbog blokade grada, isti nije mogao biti stavljen u funkciju. Granatiranje grada, a time i Autobaze ove kompanije, postojala je stalna opasnost da se uništi ovaj, u to vrijeme, najsavremeniji autobus u voznom parku CTSa. Zbog toga se tražilo mjesto gdje bi se isti zaklonio od direktnih udara. Vozači Čengić Omer i Ušanović Ramiz stalno su autobus prebacivali sa jedne lokacije na drugu, da bi na kraju bio smješten u RTV Dom, gdje je i ostao do početka 1995. godine, kada je preko aerodromske piste tzv. "plavim putem", odvezen u Visoko. Na autobusu su uslijed granatiranja popucala sva stakla te je nakon zamjene istih stavljen u funkciju prijevoza putnika u međunarodnom saobraćaju.
Na žalost, takvu sreću nije imao dječiji autobus Bosanko. Iako je i on bio sklonjen u objektu RTV Doma, ovaj autobus je direktno pogođen i potpuno uništen. Zamjena za ovaj dječiji autobus uslijedila je kupovinom novog, identičnog autobusa koji je poklonjen djeci Sarajeva.

Potpunu priču o Bosanku, objavim nekad kasnije, jer sad imam nekih obaveza

[The_Dubster]

i Autobaza



"kroz nanose snijega"





A evo i Dubrave - koja je danas jako rijedak bus, a u mom okruženju ima ih RMU i Autotrans Vareš

[The_Dubster]

PRIČE IZ CENTROTRANSA II
Bosanko
Bosanko je najpopularniji autobus u cijeloj historiji CTSa, autobus koji ima svoju posebnu priču. Svaki od autobusa ima svoju priču, ali priča o Bosanku je najpopularnija među građanima Sarajeva, a posebno djecom, kome je bus i bio namjenjen.
U toku pregovaranja i prve poslijeratne kupovine autobusa u firmi OGC iz Frankfurta 1994. godine (biće riječi i o tome nešto kasnije), došlo se na ideju da se jedan od tih autobusa pokloni djeci Sarajeva. Prilikom preuzimanja autobusa, tražilo se da umjesto standardnog natpisa Centrotransa, koji se nalazio na šest Mercedesa O303, na ovom busu budu oslikani natpisi koji simboliziraju djecu i Sarajevo. Prvi vozač tog autobusa je bio Mirsad Prohić. U decembru 1994., u konvoju koji je krenuo prema Sarajevu, Bosanko se nalazio na čelu kolone. Dug put, veliki snijeg i led Bosanko je uspješno savladao što je za ekipu CTSa bilo novo iskustvo, jer je to bio prvi autobus u vlasništvu CTSa sa automatskim mjenjačem. Poseban test je bio uspon uz Makljen, između Bugojna i Prozora, ali je i on savladan uspješno.
Po dolasku u našu zemlju, autobus nije odmah mogao ući u Sarajevo zbog opsade grada. Kada je na kraju ušao u grad, Bosanko je na adekvatan način predstavljen i poklonjen djeci Sarajeva. Promocija autobusa se obavila u okviru projekta pod nazivom "CTS vraća osmijeh djeci". U maju mjesecu 1995. u Sarajevu su bili gosti "Klovnovi bez granica", čiji je boravak iskorišten za promociju busa. Prva TV emisija u kojoj se Bosanko pojavio, bila je "Idemo dalje" na BHTV. Nakon toga je Bosanko, po ustaljenom redu vožnje, svakodnevno počeo da besplatno prevozi djecu od Vijećnice do Dobrinje.
Ovaj autobus u početku nije imao svoje ime. Zato je tadašnja uprava CTSa donijela odluku o raspisivanju nagradnog natječaja za izbor imena i najboljeg crteža na temu dječijeg autobusa. Najbolji radovi na natječaju su bili nagrađeni prigodnim nagradama. Pristiglo je preko 3500 crteža i preko 3200 prijedloga za ime. Tako je Bosanko dobio svoje ime. Pored imena imao je i svoju pjesmicu koja je vremenom postala jako popularna među djecom opkoljenog Sarajeva. Vremenom je postala svojevrsna himna CTSa. Snimanje ove pjesmice je urađeno u vrijeme najžešćih granatiranja, pa je odlazak djece u improvizovan studio na Ciglane bio nekoliko puta odgađan. Pjesmicu je otpjevala Berina Sadiković. Godine 1996/1997 organizovan je i Mali šlager, na kojem je druga pjesma o Bosanku, koju su otpjevale sestre Rizvanović osvojila prvo mjesto. Nagradu za ime dobio je Pazelja Ermin, a nagradu za najbolji crtež Šotra Neven.


Zbog čestih granatiranja 1995. CTS je preostale autobuse koji su bili u voznom stanju, jedno vrijeme čuvao u prostorijama RTV Doma. Vozač Omer Čengić, koji više nije među živima, vozio je tokom rata radnike TV BiH pa je uspio dogovoriti i obezbjediti to skrovište za autobuse.
Granate su danima padale po cijelom Sarajevu. Jedna modifikovana avio-bomba težine oko 800 kilograma, lansirana iz Rajlovca direktno je pogodila Bosanka. Tom prilikom se u blizni autobusa nalazilo oko 20 ljudi. Bomba je pala na autobus i potpuno ga uništila, ali je Bosanko "pokupio" sve gelere i tako spasio ljude oko sebe sigurne smrti.




Interesantna je činjenica da se u trenutku uništenja Bosanka, 28.6.1995 u 9.30 sati, delegacija CTSa nalazila u Frankfurtu , na pregovorima sa OGC za kupovinu druge ture autobusa, vrijedne između 300-400 000 maraka. Direktor OGC-a srdačno je dočekao delegaciju Centrotransa, što je u tim trenucima značilo mnogo. Na pregovorima su se našle i novine "Frankfurter Algemeine Zeitung". Na naslovnoj strani tih novina nalazila se slika uništenog Bosanka. Tako je delegacija CTSa saznala za stravična granatiranja RTV Doma i uništenje Bosanka.
U OGC-u su odlučili dati kredit od milion maraka, jer su uvidjeli da delegaciju CTSa sačinjavaju sposobni ljudi. Kredit je odobren, sa dosta povoljnim kamatama za to vrijeme, pa je kupovina druge grupe mogla biti izvršena, a jedan od buseva je imao da zamjeni Bosanka. Taj kredit je mnogo značio, jer povratio je nadu u bolje sutra.
Slike sadašnjeg Bosanka možete naći u voznom parku

[The_Dubster]

PRIČE IZ CENTROTRANSA III
Nabavka prvih Mercedes O303
Iako se još nije nazirao kraj rata, u CTSu je donešena odluka da se u Njemačkoj pokušaju nabaviti autobusi čije su tehničke performanse bile takve da su putnici mogli komotno i udobno putovati do udaljenih destinacija. Dio predratnog voznog parka, koji se u ratu koristio za ove svrhe, nije se mogao namjeniti i za prevoz putnika u Evropu.
U maju 1992. kada je rat bio u punom zamahu, donesena je odluka da se CTSova novčana sredstva zatečena u kasi početkom rata u izonsu od 450 00 DEM ne troše, već da se polože u sef Privredne banke Sarajevo. Ta devizna sredstva trebala su da posluže kao inicijalni kapital sa kojim bi se obnovio vozni park, kad se za to steknu uslovi. Postojao je visok stepen samokontrole radnika CTSa, jer u vrijeme oskudice i neimaštine, kad su plate bile 2 DEM, smogli su snage da ne utroe ta sredstva. U mnogim iskušenjima i zahtjevima za tim novcima, ustrajalo se u odluci da se ta sredstva sačuvaju.
Na početku rata, u voznom parku se nalazilo 346 vozila. Međutim, ratna razaranja, uništenja, pljačke i slično učinili su da je taj broj 1994. sveden na 46 vozila, koja su djelimično bila spremna, uz određene zahvate, za eksploataciju.
Budući da se ratna stabilizacija već nazirala, trebalo je oživiti ideju o obnovi voznog parka i nastaviti poslovanje. menadžment CTSa donosi hrabru odluku o kupovini prvih autobusa i to autobusa marke Setra, tip 215.
Nakon što su uspjeli proći kroz tadašnji jedini izlaz iz Sarajeva preko aerodromske piste, rukovodioci preduzeća Muhamed Šaćiragić i Safudin Čengić su krenuli u potragu za novim autobusima, najprije u Minhen pa u Ulm i Študgart. Sada se raspolagalo sa novčanim sredstvima od 700 000 DEM, jer se cca 300 000 DEM uspjelo prikupiti obavljanjem prevoza na slobodnoj teritoriji. ovo je istovremeno bila i potvrda kvaliteta rada i domaćinskog odnosa. Očito da su rukovodioci u Visokom dobro obavljali svoj posao organizirajući prevoz putnika prema tada dostupnim teritorijama. Razgovor u Setri se nije povoljno završio, jer su cijene tih vozila bile previsoke, pa se nastavilo dalje sa "potragom autobusa".
U fabrici Neoplan potpisan je predugovor za šest katnih (?!) autobusa po cijeni od milion maraka. Slijedom zbivanja, nakon napornih pregovora, uzet je slobodan dan da bi sačinili strategiju nastavka razgovora o nabavci autobusa. Obilazile su se ostale firme u Njemačkoj, koje se bave autobuskim saobraćajem, kao što se Deutsche Touring i Omnibus Gebraucht Centar (OGC), Centar za polovne autobuse u Frankfurtu, gdje su upoznali Udu Rajdenšpisa, koji je pomogao u obilasku i odabiru autobusa. Bilo je dosta lijepih autobusa, ali delegacija je već imala potpisan predugovor sa firmom Neoplan. Ipak, sposobnost i vještina pregovaranja omogućila je da CTS tom prilikom vrlo povoljno kupi šest autobusa marke Mercedes, tip O303, starosti oko 7 godina i osam prigradskih autobusa marke MAN u izvrsnom stanju,a sve to za 700 000 DEM. A predugovor sa Neoplanom morao je sačekati kao i kupovina autobusa marke Setra, jer je nabavka autobusa marke Mercedes bila jedinstvena povoljna prilika za kupovinu kvalitetnih vozila, koja su u svakom pogledu zadovoljavala potrebe CTSa. Tako su kupljeni autobusi koje smo svi voljeli, i putnici i mehaničari, a posebno vozači.
Kupovina je ugovorena u toku juna i jula 1994. Autobusi su preuzeti u decembru iste godine, a u sklopu tog kontigenta stiglo je još jedno vozilo u dijelovima, koje bi poslužilo za održavanje postojećih autobusa.


Uz rizičan prevoz, kroz zaraćenu zemlju, autobusi su uspješno dovezeni u Visoko. Ovaj događaj su popratili i

Vidjevi kolonu autobusa, nakon niza godina općeg stradanja i patnji, desilo se nešto lijepo, bljesnula je nada u bolje sutra, kao i mogućnost obnove, ratom uništene, zemlje. Pojava prvih autobusa bila je predznak kraja stradanja naroda u BiH. Ljudi su govorili: "Hvala Bogu kad smo mi dobili ove autobuse."

[The_Dubster]

PRIČE IZ CENTROTRANSA IV
Nafta kao zlato
Odmah po otpočinjanju rata u BiH, organizacione jedinice locirane izvan blokiranog Sarajeva, suočile su se sa problemom snadbjevanja gorivom. Problemi su se ogledali u nemogućnosti dopremanja goriva iz Splita, kao najbližeg mjesta gdje se nafta mogla kupiti. CTSu nije pomogla ni činjenica što je u skladištu Energopetrola u Živinicama imao vlastitu naftu. Naime, odlukom nadležnih državnih organa sve zalihe nafte proglašene su strateškom robom od interesa za odbranu države i ista se nije mogla koritisti za obavljanje vlastite djelatnosti.
Poseban problem za CTS nastaje kada su se sukobile Armija BiH sa HVO-om. Tada prestaje mogućnost dovoza nafte iz Hrvatske, a cijenanafte svakodnevno raste. I pored toga, sretna okolnost je bila u tome što je CTS u krugu TI Vitex Visoko, kompezirajući potraživanja od Kovine, postavio rezervoar za gorivo kapaciteta 50 000 litara. Samo 20 dana prije blokade, CTS je iz Splita dopremio cisternu nafte od 30 000 litara. Zahvaljujući međunarodnih mirovnim snagama, koje svoju bazu postavljaju u krug Vitexa, CTS ima mogućnost da vlastitim rezervama nafte nastavi obavljati prevoz putnika.. Svakodnevno, uz posebno odobrenje preuzimane su minimalne potrebne količine za održavanje linija. navedenim količinama, uz maksimalnu uštedu voznog osobljam obezbjeđen je rad autobusa u narednih šest mjeseci. O odnosu vozača prema utršku goriva govori i podatak da je održavajući liniji Visoko-Zenica-Visoko (cca 100 km) vozač Džafić Kasim utrošio samo 12 litara nafte.
Međutim, nakon utrošenih rezervi neophodno je bilo kupovati naftu na crnom tržištu. U želji da se nastavi sa radom, nafta je kupovana i od lokalnih mještana pored površinskog kopa uglja Kakanj. Preuzete količine nafte, koje su mještani prodavali predstavnicima CTS bile su i do 35 DEM/litar. Takva cijena goriva zadržala se sve do prekida sukoba Armije BiH i HVO-a. I pored iznimno visokih cijena goriva, CTS niti jednog dana nije prekinuo održavanje redovnog prevoza putnika.


Linija sa praznim autobusima
Menadžment CTSa, u želji da ostane na međunarodnom tržištu prevoza putnika, u oktobru 1992. donosi odluku da u iznimno teškim uvjetima uspostavi redovnuMmeđunarodnu liniju Visoko-Zenica-Frankfurt. Linija je prometovala makadamskim putevima u BiH, preko Splita koristeći trajekt dolazila je u Knin, a odatle preko Zagreba i Minhena u Frankfurt. Planirano vrijeme vožnje je bilo 40 sati, a stvarno vrijeme je ovisilo od uslova na terenu tj. od prohodnosti puteva, posebno u BiH.
Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da su autobusi, prvih 15-tak polazaka, iz BiH polazili sa određenim brojem putnika, ali iz Njemačke, iako je na stanici u Frankfurtu bilo po nekoliko stotina osoba, autobus se po pravilu vraćao prazan ili eventualno sa jednim putnikom. Prazni autobusi su izazivali sumnju njemačkih i austrijskih graničnih službenika, pa su autobusi i vozači vrlo često bili pregledavani.
Nakon izuzimanja i "mobilisanja" autobusa stacioniranih u Zagrebu, u vrijeme održavanja ove linije, CTS je raspolagao samo sa jednim turističkim autobusom koji je mogao zadovoljiti kriterije za prevoz purnika u međunarodnom saobraćaju. Zbog toga su putnici iz Visokog polazili sa starim prigradskim autobusom, a u mjestu gdje bi se susreli turističkim autobusom koji je dolazio iz Frankfurta, prešli bi u turistički autobus, koji se odmah vraćao nazad za Frankfurt. Često su se autobusi znali susresti na vrhovima planina gdje bi se iz jednog u drugi autobus prebacili putnici i odmah se okretali nazad da bi stigli do krajnje destinacije.


Centrotrans most prijateljstva
CTS je tokom rata pretrpio mnoge materijalne i ljudske gubitke. Međutim, i pored velikih gubitaka, uposlenici ove kompanije, svjesni su bili da su i drugi prevoznici doživjeli velike strahote i gubitke materijalnih sredstava. Zbog toga je CTS odlučio da pomogne ovim prevoznicima u okviru svojih mogućnosti.
Krajem rata u RJ Visoko, opremljena su prva 2 autobusa koja su poklonjeni našim poslovnim partnerima i prijateljima iz Mostara, za koje se smatralo da su u tom momentu u jako teškoj poziciji. Imajući u vidu da je kompletan vozni park firme Autoprevoz Mostar u potpunosti uništen, rukovodstvo CTSa je odlučilo da prva dva autobusa, jedan međugradski i jedan prigradski, koji su od strane mehaničarskog tima dovedeni u tehnički ispravo stanje, poklone prijateljima u Autorevoz Mostar.


Primopredaju autobusa u ime CTSa obavili su Muhamed Šaćiragić i Safudin Čengić, a u ime Autoprevoza autobuse je primio Sead Balalić, direktor ovog preduzeća. Pored ova dva autobusa, CTS je još poklonio 10 autobusa i drugim prevoznicima kao što su Krupatrans Krupa, CP Goražde, Srebrenica ekspres Srebrenica, CTS Kakanj, općina Drvar, Putnik Prozor, Bregava trans Stolac (2 autobusa), AT Vareš...

[The_Dubster]

PRIČE IZ CENTROTRANSA V
Projekat PGS

Od samog nastanka, CTS se najviše bavio lokalnim prijevozom putnika. Razvojem saobraćaja na prostoru grada Sarajeva, koji je do početka rata 1992., objedinjivao 10 gradskih općina, područje opsluživanja CTSa su bile 4 "vanjske" općine: Trnovo, Pale, Ilijaš i Hadžići, dok je JPK GRAS Sarajevo obavljao svoju djelatnost u užem području grada. CTSu je odlukom Skupštine grada Sarajeva 1991. povjereno obavljanje funkcije javnog gradskog i prigradskog prijevoza na području grada.
Završetkom rata, u gradu Sarajevu se vode intenzivne aktivnosti na osposobljavanju funkcije javnog gradsko-prigradskog saobraćaja (dalje u tekstu pgs). Međunarodna zajedna je pružila nesebičnu pomoć rekonstrukciji i revitalizaciji tramvaja i autobuskih kapaciteta kroz razne donacije upućeno prvenstveno JKP GRAS Sarajevo. Nizom nezakonitih postupaka i registracije redova vožnje od strane Kantonalnog ministrarstva prometa i komunikacija, GRASu su odobreni redovi vožnje i na području koje je tradicionalno obavljao i CTS. Kroz brojne sudske procese, koje je u narednom periodu vodio CTS protiv nadležnih ministarstava, sva ova rješenja i vozni redovi stavljeni su van snage kao nezakoniti.
U toku 2003., u okviru propisanog postupka za usklađivanje i registraciju međuentitetskih autobuskih redova vožnje, CTSu je od strane Ministarstva transporta BiH odobrena registracija pet međuentitetskih linija na relacijama: Vijećnica-Istočno Sarajevo, Vijećnica-Vogošća, Vijećnica-Pionirska dolina i dvije linije Vijećnica-Ilidža. Međutim, i pored izuzetno ozbiljnih priprema za početak ovog projekta,  što je uključivalo kupovinu 30 autobusa i prijem u radni odnos novih 24 radnika, projekat je nakon uspješnog početka rada zaustavljen najprije fizičkim blokadama od strane radnika GRASa, a nakon toga odlukom Vijeća ministara BiH o ukidanju zakonito registrovanih i legalnih redova vožnje. Pomenuto Riješnje Vijeća ministara BiH obrazloženo je potpuno neopravdano, time da bi izvršavanje navedenog riješenja izazvalo teške poremećaje i posljedice za javnu sigurnost, javni red i mir u funkcionisanju privrednog sistema. Prema našim saznanjima, ovakav institut primjenjen je po prvi put u pravnom sistemu, ne samo BiH, nego i na prostorima bivše Jugoslavije. Posljedice primjene ovog instituta je da će Vijeće ministara morati CTSu nadoknaditi svu pričinjenu štetu, jer je vanredno ukinulo pravosnažno i konačno riješenje koje je i formalno i materijalno u skladu sa zakonom.
Na ovaj način je privremeno produžen nezakoniti monopolistički položaj GRASa na području kantona Sarajevo. Šteta koju je pretrpio CTS prelazi 5 miliona KM.
Nakon  17 konačnih sudskih presuda kojima se ukidaju riješenja Ministarstva prometa i komunikacija kantona Sarajevo, kojim se daje dominantan položaj ovom operateru, očekuje se konačan rasplet i vraćanje CTSa poslove pgs-a na širem području Sarajevske regije.



The Dubster: nažalost kao što vidimo, par godina nakon ovog teksta i vjerovatno još kojeg sudskog procesa, ovaj spor još traje i ne vidi mu se kraj  

[Mihael_2646]

Odlične priče a slike još bolje , samo da te nešto pitam , jer neznam .
tu piše da je ta skela povezivala BiH i HR , koliko sam shvatio da je most Bos.Brod - Slav. Brod bio zatvoren do '98 , ili ?

Žao mi je Bosanka    

[zeyd_96]

Ala su dobri stayeriii a i transliner je zmaj u odnosu na danasnje stanje

[The_Dubster]

Odlične priče a slike još bolje , samo da te nešto pitam , jer neznam .
Ova slika ,
tu piše da je ta skela povezivala BiH i HR , koliko sam shvatio da je most Bos.Brod - Slav. Brod bio zatvoren do '98 , ili ?

Žao mi je Bosanka    

Pa valjda je '98. napravljen ponovo mostm jer piše da je skela radila jer je most bio srušen... ne znam ni ja sam...

Ala su dobri stayeriii a i transliner je zmaj u odnosu na danasnje stanje

ima ih par koji još mogu poslužiti al ima ih prolupalih pravo

[MAN Lions coach]

Ikopala sam neke CTS-ove fotografije iz rata