Da, naravno, pruga normalnog kolosijeka na Ilidžu se počela graditi puno ranije, na početku su još računali sa tim da će ovo biti prigradska željeznica koja će imati terminal na Dolac Malti, tek kasnije su preradili projekat zbog jeftinih PCC tramvaja (koji su prema nekim izvorima plaćeni od nekih stranih fondova poslijeratne rekonstrukcije).
Šta se tiče PCC zglobnjaka, to je jedna velika zagonetka.
Izvori navode različite ukupne brojeve ovih tramvaja, svakako imamo slike vozila 100-108 dakle čini se da se rodilo 9 komada.
Knjiga "Sarajevski tramvaj" je nažalost jako netačna, više se radi o političkou beletriji nego o stručnoj literaturi
Svakako knjiga navodi da je prvi tramvaj 103 pušten u saobraćaj tačno 29.11.1964. Pokušavao sam da na starim slikama iz novina odgonetam broj zglobnjaka, ali rezolucija fotografija u tadašnjim novinama je strašna i nisam uspio ništa pronaći.
Na jednoj fotografiji koju je mislim kolega Dubster ulovio u starim novinama se vidi zadnji dio tramvaja koji nosi brojku 42 i piše tamo o izgradnji prvog tramvaja ovog tipa.
U Oslobođenju iz 11.2.1966. piše:
"... završene su sve faze probnih vožnji i ispita prototipa zglobnog tramvaja. Tramvaj je u toku 16 mjeseci probnih vožnji prevalio 19 343 km i pokazao se kao vozilo odličnih karakteristika i pouzdanosti." (nisam siguran navodi li se u članku tačno garažni broj, moram pronaći taj članak).
U časopisu Der Stadtverkehr se navodi kako je godine 1967./1968. postojalo 7 tramvaja ali nije bilo jasno hoću li još daljnja vozila biti proizvedena.
Inaće imam jednu zanimljivu informaciju o uvođenju sistema papirnih karata i poništivaća, što se desilo postepeno!!!
Naime, u časopisu Modern Tramway and Light Rail Transit 1/1978 piše:
Cijena karata na linijama 1 i 2 iznosi 2,5 novih dinara i na liniji 4 3,50 novih dinara; tramvaji na svim ovim linijama imaju instalirane kutije za ubacivanje para kod vozača i putnici moraju imati tačan sitan novac. Tarif na liniji broj 3 je također 3,50 novih dinara, ali karte moraju biti kupljene unaprijed u kioscima i poništene u mehaničkim poništivačima unutar zglobnih tramvaja adaptiranih za vožnju bez konduktera; ovaj sistem je uveden približno 15. augusta (1977.).
Jako neobične su bile različite tarife na tramvajskim linijama. Cilj je bio izbjeći opterećenje jedne linije i da se ravnomjerno koriste sve tramvajske linije, dakle recimo da čovjek koji ide od Čengić vile čeka tramvaj broj 2 i ne pokušava po svakoj cijeni da ulazi u tricu itd. ...
Godine 1979., sistem naplate je promijenjen, na svim linijama važe papirne karte kupljene u kioscima i koštaju 4 dinara.
Na kraju 70. godina su tramvaji T3YU vozili na linijama 1, 4 i 5 dok su K2YU opsluživali linije 2 i 3.
Pokojni gospodin Hans Lehnhart iz Beča je godine 1979. u svojoj reportaži o Sarajevu naveo sljedeće podatke:
Broj linije
Trajanje putovanja (min.)
Interval u špicama (min.)
1 Baščaršija – Željeznička stanica
12
5
2 Baščaršija – Čengić Vila
17
2
3 Baščaršija – Ilidža
30
3
4 Željeznička stanica – Ilidža
24
16
5 Baščaršija – Bitumenka (samo u špicama)
24
6
P. S. inaće godine 1964., jedan Englez je još zatekao u tramvajskoj remizi jedan stari uskotračni tramvaj i vjerovao je da je ovo vozilo predviđeno u muzej. Nažalost, kao što svi znamo, nije tramvaj završio u muzeju
