Stare slike i JKP GRAS kroz prošlost

[Troler]

Znam da ću teško dobiti odgovor ali da probam pitati - koliko su otprilike Grafovi imali kilometara kad su došli 1996?

[ikar353]

za grafove ti tesko mogu dati odgovor ali znam da je stajer 703 imao blizu 800 000 km kad je dosao 1997 i stari ga je predao sa predjenih 1 400 000-1 500 000 km bez kvara na motoru i mjenjacu. od stajera mislim da je 701 ili 709 imao najmanju kilometrazu a ova dva su bili mladji od ostalih,mislim da su bili 1984 a ostali 1982 godiste. otprilike kilometraza na stajerima i grafovima je bila tu negdje oko 700 000 km. ipak su to bila vozila stara oko 15-16 godina i da nisu imala pravi remont limarije ne bi izdrzala toliko godina u saobracaju. stajeri su bili poprilicno truhli kad su dosli,mislim na patose.

[Troler]

Hvala na odg. Danas gledam kod 669 oko 630.000 na kilometar satu, a nekako pretpostavljam da je kod nas prešao max.200-300k jer je godinama radio isključivo za auto školu, zatim nikako nije radio više od godinu i po, pa mi nekako 1.630.000 zvuči previše, a opet 630.000 premalo...

[Troler]

S obzirom na crnu liniju ispod prozora mislim da je ovo zglobni Graf 438 ili 439 na liniji 31 1996 godine.

izvor klix forum

[ikar353]

moguce je da 669 ima tu kilometrazu jer nije puno radio na linijama u pocetku malo na komercijali a kasnije auto skola. ovo je zglobni graf,prateca osovina.

[Troler]

Na 1.38 se pojavljuje Ikarus 436 u Buća potoku, na 5.48 tri Ikarusa na barikadi na Alipašinom polju.

http://www.youtube.com/watch?v=scIvqY_Py0s

Dio snimka iz B.potoka mogao se i ranije naći ali je bio lošijeg kvaliteta, a na ovom se se jasno i g.b. a na tabli kao da piše GARAŽA, ili tako nešto.

[ikar353]

sjecam se ko da je juce bilo,436 a malo u produzetku 349,bio je jos jedan ali godine cine svoje. od ona tri na Alipasinu u sredini je 244,to su vozila koja su kasnije prebacena na barikadu kod doma zdravlja na Vojnickom a 244 je zadnji od njih prebacen,znaci 244,398 i cini mi se 263-imao je reklamu na desnoj strani.

[Manas]

Znam da ću teško dobiti odgovor ali da probam pitati - koliko su otprilike Grafovi imali kilometara kad su došli 1996?

Ako mislis na plinase oni su imali 600-650 hiljada kad su dosli

[Troler]

Mislim sam na ex-Postbus Grafove. Gdje si našao informaciju da su plinci imali 600-650k?

[Manas]

Dobio sam informaciju od osobe bliske vozacima iz Wiener Liniena

[Troler]

A imaš li možda informaciju koji su bečki brojevi (8xxx) došli u Sarajevo?

[Manas]

Raspitat cu se

[dresdener]

Stoljećima, sve do otkrića parnog stroja, za potrebe prijevoza ljudi i dobara koristili su se prvenstveno konji. U starom Sarajevu su se za uprezanje konja pravile posebne prikolice koje je narod prozvao arabe. Taj turcizam koji predstavlja kola ostao je do danas, pa se može čuti da neki stariji umjesto automobil kažu araba.

Prema riječima Mufida Garibije, arhitekte i dobrog poznavaoca historije grada, razvoj Sarajeva za vrijeme vladavine Austro-Ugara bio je nezamisliv bez konja.

Gradnja Katedrale

- Austrijske vlasti su dolaskom u Sarajevo, poslije izgradnje stare Željezničke stanice, došle na ideju da uspostave kolski saobraćaj, odnosno da kao sredstvo javnog prijevoza uvedu tramvaj koji će po uskotračnim šinama vući konji. Gradnja Katedrale bila je dodatni poticaj za uvođenje kolskog tramvaja, jer je ideja bila da se njime, osim ljudi, prevozi i materijal za njenu izgradnju– kazao je Garibija.

Tako je avgusta 1884. godine počela gradnja pruge od stare Željezničke stanice na Čengić-Vili do Katedrale. U sklopu gradske pruge bila je izgrađena i glavna tramvajska stanica, na sadašnjem Trgu oslobođenja-Alija Izetbegović.
 
- Pruga je bila s dva kolosijeka, polazila je od stare Željezničke stanice, današnjom Titovom ulicom do Katedrale, zatim se Ferhadijom ponovo vraćala do Ćemaluše (Titove ulice) i opet do stare Željezničke stanice. Ovakav kružni tok s dvostrukim kolosijekom omogućio je lakše i brže kretanje tramvaja – rekao je Garibija.

Finansiranje konjskog tramvaja i pruge s glavnom stanicom koštalo je više od 150.000 kruna.

Uredna kola

- Vlasti su posebnu pažnju vodile o disciplini u tramvajima. Materijal se prevozio u posebnim kolima, a tramvajska su uvijek bila čista, uredna i nakićena. Osoba koja je upravljala konjima nije bila u kabini, dok je drugi činovnik vodio pažnju o naplati i redu u tramvaju - navodi Garibija.

Imao 28 sjedećih mjesta

Garibija pojašnjava da je tramvaj bio napravljen od metala i lijepo dizajniran. Imao je 28 sjedećih mjesta i ličio na onaj iz Beča. Vožnja od Čengić-Vile do Katedrale trajala je 28 minuta, a povratak je nekoliko minuta duže, jer su vozači usljed blagog nagiba morali više kočiti.

Niske cijene karata

- Cijena karata je bila niska i pristupačna svakome, pa su Sarajlije u slobodno vrijeme koristile tramvaje za obilaske grada. Razgledali bi šta se to novo dešava i tražili nove teme za čaršijske besjede - ističe Garibija

Nažalost, gospodin Garibija ne poznaje puno o historiji svog grada i naročito o historiji sarajevskog tramvaja.

- Stara željeznička stanica se nije nalazila na Čengić Vili nego na Dolac Malti u prostoriji ograničenoj približno ulicama Hamdije Čemerlića - Zmaja od Bosne - Ložionička - Kolodvorska.

- u centru grada oko Katedrale nikad nije postojala šinska pruga dakle nije bilo kružnog toka. Radilo se o dva odvojena kolosijeka, jedan od Zemaljske banke Ferhadijom do Gradskog kolodvora, drugi kasnije izgrađeni od Zemaljske Banke Ćemalušom sve do Katedrale na sjevernoj strani. Niti pruge nisu bile dvokolosiječne nego jednokolosiječne sa skretnicama za mimoilaženje i to sve do dvadesetih-tridesetih godina 20. stoljeća.

- Vagoni konjskog tramvaja nisu bili napravljeni od metala odnosno postolje jeste, ali je karoserija bila drvene konstrukcije. Tramvaje je isporučila fabrika vagona Johann Weitzer iz Graca i ukupni troškovi uvođenja konjskog tramvaja su dostigli 54 580 guldena (dakle 109 160 kruna ako računamo u krunama koje su uvedene 1892. godine - nelogično je računati troškove u valuti koja je uvedena tek 7 godina nakon uvođenja tramvaja u Sarajevu). Svaki od 4 konjskih tramvaja je imao 22 i ne 28 sjedećih mjesta.

- nije meni jasno zašto bi trebao konjski tramvaj voziti čitavih 28 minuta od Ferhadije na Dolac Maltu, to je brzina pješaka. Konjskom tramvaju je prilikom prve vožnje trebalo 13 minuta, električnom tramvaju kasnije 15 minuta za istu relaciju.

- Još meni fali ona glupost i urbana legenda kako je "Sarajevo dobilo prvi električni tramvaj prije Beča i Budimpešte"... dok je ustvari Sarajevo bilo ČETVRTI grad Austro-Ugarske sa električnim tramvajem.

[MAN Lions coach]

flickriver.com

[man 464]

Tvoj "omiljeni" 284